Hrvatski bioplinski sektor u 2016. godini

Ideja o razvoju prvog bioplinskog postrojenja u Hrvatskoj krenula je u Dvoru u Sisačko – moslavačkoj županiji na farmi pilića Rosulje prije više od 13 godina. Postrojenje Bio-Dvor instalirane snage 135 kW pušteno je u rad 2012. godine.

Slijedom europskih trendova i nastavno na iskustva prvog bioplinskog postrojenja, u Hrvatskoj se u narednim godinama pokrenuo niz bioplinskih investicijskih projekata pokrenut od strane velikih poljoprivrednih proizvođača i prerađivača koji su u trenutku izgradnje bioplinskog postrojenja već imali izgrađene govedarske i/ili svinjogojske farme. U razdoblju do 2013. godine, u Hrvatskoj je bilo 8 operativnih postrojenja ukupno instalirane snage 7,135 MWel., od kojih je većina bila smještena u Slavoniji (Osječko – baranjska i ukovarsko – srijemska županija). Tada najpoznatiji investitori u bioplinska postrojenja su, između ostaloga, bile i velike tvrtke poput Žito d.o.o., Osatina Grupa d.o.o. i Agrokor d.d.

Kako su se zakonodavni, ali i proceduralni segmenti ulaganja u bioplin razvijali, tako su se na tržištu počeli pojavljivati i novi investitori, te je prema službenim HROTE registrima do kolovoza 2016. godine potpisan 21 ugovor sa postrojenjima koja su već operativna, te dodatnih 31 ugovor s postrojenjima koja su u različitim administrativnim ili građevinskim fazama.

Kada se promatraju samo ugovori i postrojenja koja su trenutno operativna, 5 postrojenja je manje od 1 MWel (23,80 %), 10 postrojenja ima snagu od 1 MWel (47,61 %), dok preostalih 6 postrojenja ima instalirano 1,7 – 2 MWel (28,57 %). Teritorijalno gledano, najveći broj bioplinskih postrojenja ima Osječko-baranjska županija (10 postrojenja, 47,61 %), a potom slijede Bjelovarsko – biogorska županija (3 postrojenja, 14,28 %), Vukovarsko – srijemska županija (3 postrojenja, 14,28 %), te Virovitičko – podravska županija (2 postrojenja, 9,52 %). Preostale 3 županije (Sisačko – moslavačka županija, Zagrebačka županija, Požeško – slavonska županija) imaju tek po jedno postrojenje (4,76 %).

S druge strane, kada bi se promatrali samo ugovori s postrojenjima koja još nisu operativna, vidljivo je kako 31 potpisani ugovor planira instalirati snagu od dodatnih 31,24 MWel. Među najnovijim postrojenjima i dalje prevladavaju postrojenja snage do 1 MWel. (18 postrojenja, 58,06 %). Prema registru planirano je ulaganje i u 6 postrojenja snage do 300 kWel. (19,35 %), te 7 postrojenja snage 1 – 2 MWel. (22,58 %).

Teritorijalno gledano, nova postrojenja bit će izgrađena u Bjelovarsko - bilogorskoj (7 postrojenja, 22,58 %), Osječko – baranjskoj (5 postrojenja, 16,12 %), Koprivničko - križevačkoj (5 postrojenja, 16,12 %), Vukovarsko - srijemskoj (4 postrojenja, 12,90 %), Zagrebačkoj (2 postrojenja, 6,45 %), Virovitičko - podravskoj (2 postrojenja, 6,45 %), Varaždinskoj (2 postrojenja, 6,45 %), Međimurskoj (2 postrojenja, 6,45 %), Gradu Zagrebu (1 postrojenje, 3,22 %) i Požeško – slavonskoj županiji (1 postrojenje, 3,22 %).

Kada se govori o trendovima u bioplinskom sektoru, svakako se može zaključiti kako su se u prošlosti zbog feed-in-tarifi financijski značajanije poticala postrojenja do 1 MW. Prema zadnjoj Uredbi (NN 133/2013) model poticanja je izmjenjen, te najveću potporu imaju tzv. mi kro postrojenja snage do 300 kW, čija je tarifa do 6 % veća u odnosu na postrojenja veličine 300 – 2000 kW.

S obzirom da veliki broj EU zemalja potiče decentralizirana bioplinska postrojenja lokacijski i sirovinski usko povezana s farmom i/ili kreatorom organskog otpada, za očekivati je kako će se isti trend nastaviti i u narednim godinama u Hrvatskoj.