Acidifikacija stajnjaka u Danskoj

Oct 18, 2016
2 min read

Bez obzira radi li se o tlu ili stajnjaku, acidifikacija ili zakiseljavanje je pojam koji označava proces sniženja pH reakcije. U projektu INEMAD je tim međunarodnih stručnjaka istraživao postupak acidifikacije stajnjaka pri primjeni na poljoprivrednim površinama, a s ciljem smanjenja emisije amonijaka iz stajnjaka.

Naime, pri rasprostiranju stajnjaka na parcelama u najvećem broju slučajeva dolazi do neizbježne volatizacije, odnosno gubitka mineralnog oblika dušika iz tla u obliku plinovitog amonijaka. Literatura navodi kako je ova pojava vidljiva već pri pH reakciji 6 – 7, dok suho, vruće i vjetrovito vrijeme te lužnata pH reakcija dodatno pogoduju procesu.

Emisije se mogu smanjiti direktno i/ili indirektno, ovisno o načinu i vremenu primjene stajnjaka na otvorenim površinama. Tako se na primjer, emisije mogu reducirati odabirom optimalnog vremena aplikacije (hladno i vlažno vrijeme, predvečer, prije ili poslije kiše), no nažalost, primjenom u vrijeme visoke vlage i vjetra se povećavaju i neugodni mirisi. S druge strane, aplikacija gnojiva s minimalnim efektom volatizacije je moguća unošenjem stajnjaka (gnojovka, gnojnica) u površinski sloj tla, čime se reducira površina gnojiva u doticaju sa zrakom.

Uz navedene tehnike, danski poljoprivrednici spriječavaju volatizaciju korištenjem procesa umjetne acidifikacije. Naime, ravnoteža između dušika vezanog u obliku amonijaka ili u obliku otopine ovisi u velikoj mjeri o pH. Viši pH pogoduje gubitku amonijaka, dok niži pH pogoduje zadržavanju dušika vezanog u amonijaku. Smanjivanjem pH vrijednosti stajnjaka, moguće je smanjiti i ukupnu volatizaciju pri primjeni stajnjaka na otvorenim površinama. Dakle, stajnjak se prije same aplikacije ili tijekom aplikacije prska visokokoncentriranim kiselinama koje automatski snižavaju pH reakciju, te inhibiraju emisiju amonijaka.

Kada se govori o acidifikaciji, bitno je spomenuti kako ima nekoliko važnih zdravstvenih i okolišnih parametara koje je potrebno razmotriti. Naime, pokazalo se kako većina poljoprivrednika ima averziju prema manipulaciji s visokokoncentriranim kiselinama (npr. sumporna kiselina), te se pribojavaju respriratornih poteškoća zbog udisanja para kiselina, kao i mogućnosti ozljede pri rukovanju. Također, dio poljoprivrednika izražava strah da se dugoročnom primjenom kiselina na tlo trajno oštećuje mikrobna fukncija tla nužna za održivo gospodarenje agro sustavom. Premda su prethodno spomenute tvrdnje ozbiljne, bitno je napomenuti i kako su dosadašnja istraživanja pokazala kako zakiseljavanje gnojinice sa sumpornom kiselinom smanjuje emisije amonijak od 50 % do 70 %, te povećavaju količinu biljci dostupnog dušika za 30 %.

Danski istraživači su kroz projekt INEMAD pokušali saznati kako regulatorni i tehnički aspekti djeluju na razvoj primjene acidifikacije u Danskoj, ali i u drugim EU zemljama koje se suočavaju s problemom smanjenja emisije amonijaka (npr. Belgija, Nizozemska). Analize provedene u Nizozemskoj ukazuju na to da postoji određeni strah od uporabe sumporne kiseline na poljoprivrednim površinama, te da rukovanje s kiselinom na farmi predstavlja veliki zdravstveni i okolišni izazov. Premda su još 2012. godine nizozemski farmeri iskazali interes za korištenjem mehanizacije za zakiseljavanje, ta tehnologija još uvijek nije dozvoljena i nije zaživjela.

Predmetna tehnologija je široko rasprostranjenja tek u Danskoj, dok u ostalim EU zemljama članicama nije poznata i prema mišljenju članova INEMAD konzorcija se ne primjenjuje. Razlozi maloj primjeni acidifikacije su raznoliki, te uključuju bojazan za zdravstveno stanje poljoprivrednika, tehnički zahtjevna i ekonomski skupa oprema za primjenu, ali i nedostatak regulatornog okvira.